jedanaesta nedjelja kroz godinu, 14. VI. 2026.

• Čestitam svim našim osnovcima i srednjoškolcima koji su uspješno završili ovu nastavnu godinu! Preporučam u molitve one koji će se još morati znojiti u borbi za prolaz razreda. Jednako tako molimo i za naše maturante koji ovih dana počinju s državnom maturom.
• Sredina je građanske godine pa vas želim podsjetiti na gestu vaše dobrote: uplata za uređenje župne crkve (15€). Možete to učiniti putem kuverte namijenjene za to, ili uplatom na bankovni račun naše župe: IBAN HR3824020061101320563
• Pazinski Kolegij – 20. lipnja – Biskupijski susret ministranata. Vijeće za mlade, duhovna zvanja i ministrante naše biskupije organizira biskupijski susret ministranata“. Počinje u 09:00 u jutro i traje do 13:00. Nakon molitvenog uvoda naši će ministranti odmjeriti snage na brojnim igrama. Pozivamo sve naše ministrante na sudjelovanje na ovom susretu.
• „Rašireno štovanje svetoga Vida najbolje je jamstvo za njegovo postojanje i svjedočenje za Krista. Budući da imamo premalo povijesnih podataka o svetom Vidu, podsjetimo na jednu legendu o njemu. Prema spisu nastalom oko 600. godine, sveti Vid rođen je u bogatoj, poganskoj obitelji na Siciliji. Njegov odgajatelj Modest i hraniteljica Krescencija uputili su ga u kršćansku vjeru i krstili. Vid je kao dječak sa sedam godina bio prokazan, i otac ga je htio prisiliti da se odrekne vjere. Otac je kasnije oslijepio i žrtvovao rimskom bogu Jupiteru vola za ozdravljenje, ali uzalud. Oca je izliječila Vidova molitva, ali je dječak u sedmoj godini ipak morao pobjeći u Lukaniju, zajedno sa svojim učiteljem Modestom i njegovom ženom, odgojiteljicom Krescencijom. Putem im je hranu na brodić donosio orao. U Lukaniji je Vid čudesima liječio bolesnike, pa ga je car Dioklecijan zajedno sa skrbnicima pozvao u Rim da mu ozdravi sina od padavice. Vid mu je izliječio sina, ali nije htio žrtvovati poganskim bogovima pa je osuđen na smrt, zajedno sa svojim skrbnicima. Bačen je u kotao vrućeg ulja, iz kojeg je izašao nepovrijeđen; zatim su ga bacili u jamu gladnim lavovima, no on ih je blagoslovio pa su samo ležali do njegovih nogu. Nakon brojnih mučenja, anđeo ga je izveo iz tamnice i otpratio njega i skrbnike u Lukaniju, gdje su oko 303. godine preminuli od pretrpljenih muka. Bez obzira na legendu, povjesničari smatraju da je Vid zaista postojao, jer je štovanje takve jačine moguće samo za stvarno postojeću osobu. Tomu u prilog ide i činjenica da su njegove relikvije prenošene iz jednoga grada u drugi i veoma štovane. Vid je bio zaštitnik mnogih mjesta. Čak na 150 mjesta tvrdili su da imaju njegove relikvije, a 1300 mjesta uzelo ga je za svoga zaštitnika. Ubrojen je i među 14 svetaca zaštitnika u nevolji, zazivaju ga u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti.“